Vis se može upoznavati iz mnogih pravaca i na mnogo načina; kupanjem u fenomenalnim valama, u gastro-turi s domaćim specijalitetima, iz zraka preko paraglidera, vožnjom na falkuši…
Ali može i podzemnim putem, šetnjom kroz vojne tunele, potkope, ratne baze, pećine koje su imale svoje mjesto u našoj povijesti. Sve je to zapravo ostavština bivše jugovojske, koja je do 80-ih godina prošlog stoljeća na ovom strateški važnom otoku stalno nešto bušila, gradila, usavršavala. Od starih Grka do današnjih dana vrijedi jedno važno vojno pravilo: tko u svojim rukama ima Vis, taj ima cijeli Jadran. Zato je Vis, na ovaj ili onaj način, uvijek bio velika vojna baza, koja je svoj forte doživjela od Drugog svjetskog rata do 90-ih prošlog stoljeća. Tada su se vrata izolacije otvorila svijetu.
– Ono što je bio naš minus, mi smo potom pretvorili u plus. Godine zatvorenosti, u kojima je na otoku carovala bivša jugovojska i njezina moćna inženjerija, što je otok izbužala da bi u njega utkala vojne sadržaje, mi smo pretvorili u turističku atrakciju. Ljudima je vrlo zanimljiva vojna ostavština jednog vremena, a razgledavanje im omogućujemo četverosatnom “military” turom džipovima za male grupe pustolova. Dolazi nam puno stranaca, jedriličara, ljudi koji su na Visu odslužili vojni rok, domaćih. Intrigira ih pogled na ostatke nekadašnjega vojnog režima – kaže Pino Vojković, vlasnik i direktor viške turističke agencije “Alternatura”, vodič na turama, gradski vijećnik, član Gorske službe spašavanja.
Dobre tenisice, kaciga i lampe
Ono što za upoznavanje vojnog Visa trebate imati jesu dobre tenisice, dok od organizatora odmah na startu dobijete kacigu i lampe. A one su vam itekako potrebne dok se krećete kroz vojne tunele, kao što je 200-metarski, na Veloj glavi, koji se proteže kroz cijelo brdo. Iako je kompletno devastiran, opljačkan, impresivan je zbog činjenice da u njega može stati 300 ljudi. I da mu je otvor širi nego drugima jer mu je dio pokraj ulaza bio predviđen za vojnu bolnicu, s prostorom u kojem su mogli biti smješteni kreveti na kat za ranjenike.
– Vis ima neizmjernu stratešku funkciju, zato je potkopan tunelima kao švicarski sir. Imao je baze na sve četiri strane, vojarne za ruske rakete, topove, tenkove, zrakoplovstvo. Tu su stotine tunela, 16 baza, gomila rada koju je jugovojska ostavila za sobom. Kada se povukla i tuneli postali dostupni javnosti, ljudi su bili šokirani tom silom. Možemo reći da je Vis bio prva postaja obrane od vremena Grka do danas, s još jednom živućom bazom, vojnom ptomatračnicom na Humu, povezanom s NATO sustavom. Sva ta povijest koja ovdje živi, sve te brojne priče i dandanas aktualne, vrlo su zanimljive gostima naše ture. Jedino me žalosti što se u godinama nakon povlačenja jugovojske, zbog nepostojanja čuvarske službe, sve to toliko devastiralo da u tunelima nema više ništa. Ni kabela za struju. A nekada se s tih podova moglo doslovce jesti koliko se o njima vodilo računa – kaže Vojković.
Topovska i raketna baza
Na put u podzemlje kreće se iz Komiže ili Visa, a prva je stanica rt Stupišće, na kojem se nalazi bivša topovska i raketna baza, s labirintom podzemnih tunela, ostataka topova i napuštenih skladišta. Slijedi zatim obilazak Ravnog, Podšpilja i Doma kulture, koji sa sobom nosi vinogradarku priču, nekada iznimno jaku djelatnost Višana. Obilaze se i Vela glava, gdje se do ’90. nalazio Zapovjedni centar cijele oblasti, te Hum, gdje i danas stoluje vojska. Danas se tu nalazi paragliding uzletište, a osim pogleda na hrabre moderne Ikare, uživa se i u onom na Komižu i arhipelag. A jedna od obveznih štacija je i Titova špilja u kojoj se za vrijeme Drugog svjetskog rata događala važna povijest.
– Posjetitelji imaju prigodu vidjeti i morski potkop Jastog u uvali Parja, izgrađen 80-ih godina prošlog stoljeća, te čuti niz priča o ovom tajanstvenom otoku, koji je dugo vremena bio tajnovit i za njegove stalne stanovnike. Tko zna koliko se još toga neotkrivenog nalazi u njegovu podzemlju – kaže Pino Vojković.
Centar za sportski turizam
Prvi čovjek “Alternature” lavovski se bori za revitalizaciju otoka, a od brojnih projekata koji se polako realiziraju ističe uređivanje aerodroma iz Drugog svjetskog rata. Namjera im je na njemu napraviti centar za sportski turizam. S njim bi se Vis uključio u lanac malih aerodroma, u kojima se nalaze i oni na Unijama, Lošinju, Sinju. Tu je i još jedna falkuša, već treća, koja je ušla i u turistički aranžman, a planiraju se i gradnje novih… Projekata je puno, a ispred njih svih stoji jedna velika krilatica – penso positivo…
– Ili, misli pozitivno. Uza sav ovaj jad i tugu, krizu, otočnu izoliranost, nećemo kukati nikada. To neka rade linčine i neradnici, kojih ima puno i previše. Za one koji žele raditi, koji žele nešto napraviti za ovaj otok, za sve nas, posla ima puno. Penso positivo – kaže Pino Vojković.
