TVRĐAVA sv. MIHOVILA JEDAN JE OD SIMBOLA NAJSTARIJEG AUTOHTONOG HRVATSKOGA GRADA NA JADRANU

Kameni čuvar šibenske povijesti

Piše: Marina Jurković

Nezaobilazno odredište svakog posjetitelja Šibenika, putnika namjernika ili samo prolaznika svakako je srednjovjekovna Tvrđava sv. Mihovila.

Ta prepoznatljiva fortica podignuta na šezdeset metara visokoj strmoj kamenoj uzvisini jedan je od simbola Šibenika. Pod njezinim je zidinama i ponikao najstariji autohtoni hrvatski grad na Jadranu koji je prvi put spomenut na Božić davne 1066. godine kao mjesto u kojemu je boravio hrvatski kralj Petar Krešimir IV.

Tvrđava duguje ime crkvi sv. Mihovila, koja se od 12. stoljeća nalazila unutar njezinih zidova. Ona nije sačuvana, ali je tvrđava zadržala ime zaštitnika grada Šibenika. O važnosti ovog mjesta za povijest šibenskog kraja svjedoče brojni arheološki nalazi – od prapovijesne sjekirice, preko rimskih koštanih igala do srednjovjekovne keramike – danas važan dio fundusa Muzeja grada Šibenika.
Originalno je tvrđava sagrađena kao promatračnica cijelog zaljeva i ušća Krke, ali i kao sklonište Šibenčana i pučana iz okolice. Tijekom srednjovjekovlja preuzela je ključnu ulogu obrambenog fortifikacijskog sustava zidina i tvrđava grada. Kao ključan obrambeni položaj u regiji, tvrđava je tijekom povijesti nekoliko puta razarana i obnavljana, a sačuvana je u obliku nepravilnog četverokuta. Nakon dvije godine revitalizacije financirane iz EU fondova, od lipnja 2014. svakodnevno je dostupna posjetiteljima.

Jedinstvena pozornica

Osim obnovljenih perimetralnih zidova i podrumskih prostorija, Sv. Mihovil je dobio jedinstvenu ljetnu pozornicu s panoramskim pogledom na arhipelag. O njezinoj ljepoti i jedinstvenosti svjedoče oduševljeni izvođači, probrana imena svjetske i domaće glazbene scene, kao i mnogobrojna publika. Svakim večernjim programom iznova proživi sinergiju između prekrasnog ambijenta i izvođača svih profila od rocka, popa, jazza do simfonijskih orkestara. Među bedemima, pod patinom bogate šibenske povijesti, najljepša pozornica na otvorenom već je u prvoj sezoni ugostila renomirane domaće i inozemne izvođače, postavši vodeći koncertni prostor u Dalmaciji, a nezaboravno iskustvo vrhunskih glazbeno-scenskih događanja pod zvjezdanim nebom nadmašiti može samo novootkrivena ljepota povijesne baštine u kojoj živi duh prošlosti.
“Strana B”, novi umjetnički program u organizaciji Tvrđave, dovodi poznata imena glazbe, plesa i izvedbenih umjetnosti. Druga strana predivne, ljetne pozornice je ona manja – pozornica sva u kamenu pod amfiteatralnim gledalištem. U intimnom, klupskom ozračju čarobnog prostora kulturno-povijesne baštine za sve ljubitelje umjetnosti neopterećene žanrovskim odrednicama uživaju i brojni turisti. Ove sezone tvrđava provodi i umjetnički program zajedno s akademskim slikarom i grafičarem Zvonimirom Vilom.

Srednjovjekovni proces izrade grafičkih listova

Zajednička suradnja je umjetničkog, edukativnog, radioničkog i izlagačkog karaktera, a nosi naziv po jednom od najvećih bakrorezaca visoke renesanse i manirizma u Europi, Šibenčaninu Martinu Koluniću Roti (Šibenik, oko 1532. – Beč, 1582. ili 1583.) Upravo je veličina ovog šibenskog umjetnika temeljna ideja na kojoj je nastala suradnja pod nazivom Hommage Martin Kolunić Rota.
– Nema prikladnijeg okruženja od srednjovjekovne Tvrđave sv. Mihovila u kojemu bi se demonstrirala snaga tradicionalne, srednjovjekovne grafičke tehnike u izvornom obliku. Zvonimir Vila, majstor grafičke umjetnosti i zanata, posjeduje autohtonu ručnu prešu za duboki tisak i sve alate kojima se svojedobno koristio jedan od najvećih europskih bakrorezaca, Šibenčanin Martin Kolunić Rota. Posjetitelji na Tvrđavi sv. Mihovila imaju jedinstvenu priliku susresti se s već pomalo zaboravljenim tradicionalnim srednjovjekovnim procesom izrade grafičkih listova – ističe Gorana Barišić Bačelić, voditeljica šibenskih tvrđava.

 

ISTOČNI ZID IZ 13. STOLJEĆA
Najstariji danas sačuvani dio tvrđave, istočni zid, potječe iz 13. stoljeća, no najveći dio tvrđave – ostali zidovi, pretprostori, dvostruki bedemi – sagrađen je u 15. stoljeću. Znatna oštećenja zidova dogodila su se 1663. i 1752. godine, u eksplozijama barutane koja je bila smještena unutar tvrđave. Ključna potreba vojničkog života, pristup vodi, omogućen je gradnjom dviju cisterni, koje su sačuvane do danas. Ostale popratne građevine, poput spavaonica, skladišta i drugih nužnih prostora, nisu sačuvane. Dio fortifikacijskog kompleksa tvrđave su i atraktivni dvostruki bedemi koji se od tvrđave niz strmu liticu spuštaju prema moru. Služili su za povlačenje ili opskrbu vojne posade tvrđave u slučaju opsade neprijatelja ili pobune građana.