Zadar je grad proturječnosti. Iako je do prije dvadesetak godina bio turistički neprepoznatljiva, „usputna“ destinacija, zadnjih se godina upire svim silama u izgradnji turističkog identiteta, donekle i zbog egzistencijalnog refleksa, jer je većina nekadašnje privrede propala u pretvorbenim malverzacijama. Jedino se od turizma i popratnih uslužnih djelatnosti nešto može zaraditi zadnjih godina i to je, čini se, razlog „turizmomanije“ koja je zahvatila grad.
Dobre ideje
U tom su pravcu izgrađene instalacije Pozdrav Suncu i Morske orgulje, „podzemne arheološke vitrine“ Trga Petra Zoranića, obnovljeni Trg pet bunara…, kao „novi-stari“ Zadar, nadopuna, nastavak priče koja se uvijek plela oko drevnog Foruma, crkve sv. Donata, katedrale svete Stošije, škrinje svetoga Šime i ostalih dobro poznatih, simbola Zadra. Nove su mu instalacije dale dinamiku i pomakle ga prema suvremenom kao svojevrsna – virtualna pozivnica iz prostora.
I upalilo je. Zadar je u turističkom smislu imao zadnjih godina uspon kao rijetko koji grad na obali, a novotarije u prostoru pratile su novotarije u sadržaju poput inventivnih manifestacija Nevena Stojakovića Noć punog Miseca i Millenium Jump pomoću kojih se zapuštena riva običnim gašenjem svjetala pretvarala u Mjesečevu pozornicu ili bi je novovjekim „sletom“ zadarski puk činio „najvećom skakaonicom na svijetu“. Dolazile su i inozemne ideje pa su Petrčane postale svjetski poznati „vrt“ s Garden festivalom, produženom rukom obnovljene nekadašnje „Bašte hotela Beograd“ koja se prometnula u britanski „klub Garden“ Nicka Colgana.
Organizirali su se veliki open air koncerti svjetskih zvijezda poput Santane ili Deep Purple, trajao je taj uspon ideja i turizma neko vrijeme, a onda je nastupila stagnacija. I ideja i sadržaja. Priredbe su se počele ponavljati u šablonu, Garden je protjeran u Murter, a Grad se sve više počeo shvaćati kao veliki banak za prodaju jeftine robe za brzu zabavu i zaradu. I projekt izgradnje Turističkog informativnog centra kao „recepcije Zadra“ izgubio se na putu prema EU fondovima.
Zadar je, kako rekosmo, proturječan dalmatinski grad, u kojemu želje i ambicije „metropole Mediterana“ kako su mu „za ozbiljno“ jedno vrijeme tepali iz Turističke zajednice, nisu pratile aktivnosti i trud koje je trebalo uprijeti u destinaciju. Ili, jednostavnije, turisti su dolazili i dolaze, ali ponuda za njih nije na zadovoljavajućoj visini, na što je reagirao i gradonačelnik Božidar Kalmeta, donekle pritisnut i medijima koji su zadnje vrijeme na glas počeli grintati kako turistička vlada ne radi kako spada. Kalmeta je usred prošlog ljeta prozvao Turističku zajednicu kojom i formalno predsjedava tražeći da odredi strategiju razvoja kojom će Zadar u turizam idućih godina ići, jer se to za sada – ne vidi.
Sasvim opravdano, budući da gosti na putu do Pozdrava Suncu i Morskih orgulja koje su Zadrane koštale na desetke milijuna kuna, prolaze kroz špalir jeftinih „picakat“ zalogajnica, sladolednih vitrina, kuhanih kukuruza i kokica koje dominiraju najslavnijom zadarskom ulicom Kalelargom, a krenu li Rivom, dočekat će ih zapušteno zdanje nekadašnjeg hotela “Zagreb” iz kojega je slavni Hitchcock, to već i vrapci u Zadru pjevaju, promatrao najljepši zalazak Sunca na svijetu…
Zadar se izgradio, uljepšao i pomladio, ali još uvijek nema nikakvu strategiju turizma, nema svoj prepoznatljivi turistički slogan, ključnu riječ koja bi ga razlikovala na turističkom tržištu i nije, kako bi se to stručno kazalo, brendiran kao destinacija.
Pa ipak, gosti dolaze i ne odustaju od Zadra kojemu možda i ta šlampavost daje određenu čar. Zadarska je povijest toliko bogata i komplicirana, njegovo je naslijeđe toliko neuobičajeno, da mu turisti izgleda jednostavno ne mogu odoljeti, pa čak niti domaćini to ne uspijevaju pokvariti, koliko god se (ne)trudili. Zbilja, Zadar je zanimljiv, čak i ako se ne trudi biti zanimljiv i to je „ono nešto“ što turiste dovodi u taj grad sa svih strana svijeta. Doduše, potrudili su se zadarski građani samoinicijativno, te zadnjih godina pretvorili brojne stanove i zapuštene sobe u vrhunske apartmane u staroj gradskoj jezgri.
Otvoreni su novi restorani, razvio se hostelski turizam koji je s dodatnim niskotarifnim linijama iz Europe privukao još mladih turista. Na Puntamici je hotelski gigant Falkensteiner obnovio, pomalo getoiziran, obiteljski turizam temeljen na stranim dolascima, a sličnu je stvar učinio i na Punta Skali gdje je izgrađen i prvi hotel na zadarskom području s pet zvjezdica Iadera. Najuspješnija domaća turistička tvrtka, zadarski Turisthotel fokusirao se na svoj resort Zaton koji je već godinama u vrhu po obiteljskom turizmu u apartmanima i kampu, dok je s druge strane Biograd uspio zadržati vodeću poziciju, predvođen hotelskim poduzećem Ilirija čiji hoteli i velika nautička marina čine zamašnjak biogradskog turizma.
Turistička ponuda Vira
Posebnu turističku priču gradi otok Vir. Donedavno smatran kao divlje vikend-naselje pokazao je „drugo lice otoka“, i jedini je izradio stručnu strategiju, te snažno krenuo u plansku izgradnju turističke budućnosti. Prije svega – pobrojao je sve one koji ljetuju na tom otoku, bilo da su turisti ili vikendaši.
Zadarska je regija sigurno jedna od najprosperitetnijih u Hrvatskoj, okružena nacionalnim parkovima i parkovima prirode, zaleđem bogatim poljoprivrednim proizvodima i s izglednim razvojem seoskog turizma. No to ne koristi dovoljno. Nema vinskih cesta koje bi turiste dovodile iz prezagušene obale na seoska imanja Nadina, Polače i Benkovca, u vinograde iz kojih vina osvajaju i najprestižnije nagrade. Seoski turizam još je sramežljiv i bez ikakve potpore obalnih turističkih zajednica koje se ne trude dovoljno promovirati takve sadržaje i ponuditi ih gostima, a još je i puno (ne)otkrivenih povijesnih spomenika poput obnovljenog turskog Maškovića hana u Vrani.
Zadarska je regija jednostavno predodređena za uspjeh u turizmu, ali ono što nedostaje je nit vodilja, spona koja će sve povezati u cjelinu. Za sada postoji početni uspjeh kojim je prevladano ratno razdoblje kada se sve vratilo na nulu, a ono što zabrinjava u zadnje vrijeme je sve ubrzaniji kaotični razvoj i trivijalizacija ponude.
Hoće li se Zadar prometnuti u jedinstveno, simpatično središte turizma srednjeg Jadrana ili će potonuti u osrednjost neostvarenih ambicija, odlučit će upravo godine koje slijede. Proturječan kakav jest, mogao bi i iznenaditi.
