“Radi se o tome da stečena sloboda putovanja, kao najpopularniji oblik sreće, bude moguća i za naše unuke i o tome da turizam kao temelj blagostanja i kulturnog identiteta mnogih regija s ponosom ostavimo u nasljedstvo svojim unucima. To će biti moguće samo ukoliko svoj prirodni okoliš očuvamo i održimo dostojnim života i bogatim doživljajima.”
(Hansruedi Muller)
Kada se krajem preprošle godine ukupan broj turista u svijetu popeo na dugo čekanu okruglu milijardu putnika godišnje, bila je to tek jedna od etapa u povijesnom slijedu te najbrže rastuće gospodarske grane, koja u svijetu zapošljava svakog dvanaestog radnika i hrani stotine milijuna njihovih obitelji milijardama dolara i eura koje su gosti na putovanju spremni i voljni potrošiti za uživanje.
No, posve sigurno, u takvom svjetskom pokretu znatiželjnika i uživatelja u novom, drukčijem i zanimljivom, uvijek se valja zapitati kakve posljedice za taj isti svijet ima činjenica da se milijardu ljudi u samo jednoj godini njime kreće, putuje, obilazi njegove najskrivenije kutke, otkriva neotkriveno, pogledu izlaže najtajnije dubine Zemlje, nepoznate tajne kontinenata i nedirnute visine, a sve u potrazi i gladi za uvijek novim i originalnim doživljajem? Jer, neosporno je da je turizam, koji sve te aktivnosti potiče i promiče, upravo onaj dio naše svakodnevice za kojega bi se vrlo lako većina složila kako dobrim dijelom “kumuje” upropaštavanju prostora, trošenju najboljih prirodnih resursa i očuvane prirode, robuje profitu
i žrtvuje okoliš radi zarade…
U ime turizma
Pa iako u tome ima neke istine, ipak iz godine u godinu postaje sve jasnije kako turizam i ekologija moraju i mogu jedino – zajedno. Toj činjenici morali su se prikloniti i prihvatiti je i najveći trkači za profitom jer, jednostavno, drukčije ne ide. Štoviše, upravo u funkciji turizma ekologija i briga za prostor i prirodnu ravnotežu dobivaju svoj puni smisao i cilj. Unatoč nebrojenim problemima koje stvara i kreira za okolinu ta silna “vojska” turista koji svijetom krstare u potrazi za djelićem sna na svojem odmoru, usprkos činjenici da se u turizam upire prstom kao u glavnog osumnjičenog i okrivljenog za sve nedaće u prostoru i srozavanje kvalitete svakodnevnog života stanovnika u turističkim područjima koji robuju turističkoj komercijalizaciji, mnogo je toga dobrog i pametnog učinjeno za baštinu, prirodu i nasljeđe upravo zbog turizma i u ime turizma.
Neki će kazati kako je sve to u funkciji veće zarade, drugi da je tu riječ o osmišljenoj turističkoj strategiji, treći će lakonski konstatirati kako se sve događa samo od sebe i da nitko zapravo ne upravlja tim razvojem i rastom. No, gotovo da je svejedno tko je od njih u pravu. Tek, jedan dobar i nemjerljivo vrijedan dio svjetskog povijesnog nasljeđa, baštine, autohtonih građevina, poljoprivrednih površina, etno-bogatstva i mnogo čega drugog, sačuvan je, obnovljen i ukraden zaboravu upravo zato što su za njega zanimanje pokazali turisti, a turistička industrija u tome je pronašla svoju računicu.
Ne treba ići od kontinenta do kontinenta da bi se to potvrdilo, dovoljno je pogled zaustaviti pred vlastitim pragom i vidjeti kako je u tom smislu turistički svijet promijenio sliku Lijepe naše posljednjeg stoljeća, a osobito zadnjih godina.
Etno-blago
Pri tome valja otići malo dalje od sunca i mora s kojim poistovjećujemo sve što je naš turizam i pogledati koliko je nekad napuštenih i potpuno iseljenih domaćinstava u zaleđu osmislilo i besprijekorno stopilo s okolišem svoje obnovljene kuće, agro-domaćinstva, objekte ruralnog turizma kao dio baštine… U njima je svoje mjesto namijenjeno znatiželjnom turističkom oku našlo i sve ono etno-blago desetljećima odbačeno i napušteno pod naslagama prašine i hrđe, a sada umiveno i restaurirano ukrašava prostore lijepo uređenih turističkih oaza Dalmatinske zagore, Konavala, Slavonije, Međimurja, zelene Istre, Gorskog kotara, Like.
Jer, turisti to traže, oni to vole, njima koji stižu sa svih strana svijeta važno je vidjeti kako se nekada živjelo, radilo, stvaralo, a dobri domaćini to su im omogućili. Turističkom oku podastire se i očuvanu spektakularnu folklornu baštinu pjesama i plesova u originalnim skupocjenim narodnim nošnjama. Radi originalnosti ponude, traga se za najstarijim kuharicama i receptima, davno zaboravljene jednostavne namirnice koje su othranile generacije, povrće ubrano u obližnjem vrtu i domaća priprema svega toga ostavljaju bez riječi oduševljene goste.
Morali su doći turisti da nam kažu kako naši stoljetni suhozidi po otocima i priobalju zaslužuju valorizaciju i svjetsku slavu, baš kao i “tiramole” s rubljem u povijesnim jezgrama koje pokazuju rijetku povlasticu da povijesnom baštinom svjetskog ranga pulsira i danas običan obiteljski život. Jer, već smo naučili ono što nam svjetski i turistički znalci uporno ponavljaju, a to je da se u suvremenom turizmu ultimativno traži autohtonost, originalnost, nepatvorenost, a sve to prevedeno znači: očuvan okoliš, bogatstvo kulture i povijesti, prirodnu ravnotežu ljudi i prostora koji upravljaju svojim rastom i razvojem. Održivi turizam danas je mnogo više od očuvanog okoliša i on podrazumijeva i gospodarsku ravnotežu u očuvanom prostoru, ali i zadovoljne ljude u tom istom prostoru. Ako je samo jedna od tih karika narušena, cijela konstrukcija – pada.
Suglasje s prirodom
Često je, doduše, taj sraz oduševljenja neotkrivenim i njegova eksploatacija u turističke svrhe završila porazom i na štetu autohtonosti koja je jeftino iskomercijalizirana. O tome slušamo, čitamo i pišemo svakodnevno. No, za to se nipošto ne može kriviti samo turizam i turiste, nego prije svega lokalnu zajednicu koja je, u gladi za zaradom i u želji da naplati svoju trenutnu popularnost, da napuni džepove poduzetnika i promućurnih moćnika koji su osjetili da je to njihova “zlatna žila”, spremna prodati i na tržište staviti doslovno sve, uključujući i ponos ljudi koji žive na nekom prostoru. No, upravo kako strelovito nastaju turističke zvijezde, jednako brzo se “troše” i nestaju s karte popularnih i traženih. Onog trenutka kada ugroze prostor, prirodnu ravnotežu i okoliš, oni su turistički presudili sami sebi.
Traju i ostaju turistički traženi, posjećeni i poštovani samo oni ozbiljni, odgovorni i spremni baviti se turizmom u potpunom suglasju s prirodom. A Hrvatska ima sve preduvjete upravo za takav turizam, u očuvanom srcu Europe, na toplom mediteranskom jugu najčišćeg mora i riječnih brzaca. I u tome leži tajna brzog povratka na tržište s kojega godišnje konkurenciji uzimamo gotovo 12 milijuna putnika. Ta činjenica ne ostavlja prostor za improvizacije, brze i nepromišljene odluke ili riskantne poteze. Ta činjenica jednostavno obvezuje.
