Zaljubljenicima u prirodu predlažemo jednodnevni posjet Nacionalnom parku „Krka“ u Šibensko-kninskoj županiji, koji slovi za jednu od najljepših zelenih oaza Sredozemlja. Udaljen samo 15 kilometara od Šibenika obiluje šarenilom boja, iznimnim bogatstvom flore i faune, a u svojim njedrima čuva bogatu kulturno-povijesnu baštinu. Živopisan kanjon tvori slapove preko kojih voda pada niz sedrene barijere te nastavlja svoj put prema moru.
Od ukupno sedam slapova, najposjećeniji i najljepši su Roški slap i Skradinski buk s etnografskim spomenicima od kojih su i danas neki u funkciji. Skradinski buk, posljednji i najrazvedeniji slap, ubraja se među najljepše u Europi. Visok je oko 47 metara, dug oko 400 metara i širok do 100 metara. Broji 17 stepenica različitih visina na duljini 800 metara, među kojima se stvorio niz manjih zeleno-plavih jezera. Posljednjim virom Skradinskog buka završava slatkovodna Krka. Tu se za vrijeme slabijih protoka njezina voda sastaje s morskom, dok je kod većih protoka taj spoj pet kilometara niže prema gradiću Skradinu po kojem je posljednji vodopad rijeke dobio ime.
Između Roškog slapa i Skradinskog buka pitomo je Visovačko jezero, najveće proširenje između dvaju slapova dugo oko tri kilometra. Na sredini jezera istoimeni je otočić s crkvom i samostanom koje su u 14. stoljeću podignuli eremiti sv. Augustina. Nakon što su zbog turske opasnosti 1440. otišli, otok 1445. naseljavaju bosanski franjevci koji, s manjim prekidima u 17. stoljeću, na otoku ostaju do danas.
U samostanu bogata je arheološka zbirka, rukopisi, vrijedne knjige, crkveno ruho i inkunabule.
Cijeli Nacionalni park „Krka“ može se razgledati pješice, a dio biciklističkom stazom Skradin-Skradinski buk, uz obilazak starih mlinova na vodeni pogon, okamenjenih struktura za pranje rublja te spomenika ruralne arhitekture.
Krka je uvrštena među najvrjednije ornitološke rezervate sa 222 vrste ptica, a po broju riba ubraja se među najbogatije u jadranskom slijevu. U vodama rijeke obitava 18 vrsta riba, od čega su dva endemična predstavnika – zlousta i visovačka pastrva.
Osim osebujnom ljepotom svog kanjonskog i kaskadnog toka, Krka privlači potočnim jezerima i zelenim dolinama. Bez obzira koliko je puta posjetili, doživjet ćete čudesnu ljepotu nakon koje se možete osvježiti i prezalogajiti u restoranima koji nude tradicionalna jela prihvatljiva za svačiji džep.
Proljeće je idealno vrijeme za posjet Krki i otkrivanje starih tvrđava u njezinoj okolici, kamenih kuća i znamenitosti. Jedna od njih je i Bribirska glavica kod Skradina, poznata i kao „hrvatska troja“, sa zidinama iz ilirskog doba i ostacima rimskog ranohrvatskoga grada. Uz kanjon rijeke Krke, kod Kistanja nalazište je Burnum s očuvanim ostacima rimskog logora, a na lokalitetu Danilo ostaci su prethistorijskog naselja.
Dvije suze za prijelaz preko Krke
U selima oko Krke već stoljećima se prepričava legenda vezana uz ostatke grada Bogočina iz 14. stoljeća. Priča kaže kako je u neko davno doba gospodar Bogočin-grada knez Bogoje, odlučio oženiti sina Bogdana lijepom djevojkom Miljevom iz tvrđave Ključice. Miljevina majka Čika uredila je kćerku za udaju, a na velebno vjenčanje došlo je sedam banova i dvanaest župana. Ali, na dan vjenčanja iz klisure rijeke Krke pojavio se zmaj, ugrabio djevojku i odnio je u jezero Brljan. Njezin nesuđeni muž Bogdan pojurio je za zmajem ne bi li je spasio, ali se i sam utopio. Nakon tragedije tužni je otac razdijelio svoje bogatstvo, a u zidove utvrda Nečven i Trošenj koje se i danas izdižu iznad kanjona rijeka dao je zazidati dvije seoske djevojke, sestre blizanke da danju i noću plaču za njegovim sinom. Legenda kaže da je knez Bogoje sazidao samostan na Krki i most preko Roškog slapa. Svi putnici koji su željeli prijeći preko mosta morali su platiti mostarinu, a cijena je bila dvije suze. Od toga doba narod Bogočin-grad zove Vilingradom. Kraj između Krke i Čikole prema toj legendi dobio je ime Miljevci prema djevojci Miljevi, a rijeka Poljšica prozvana je po Miljevinoj majci Čiki – Čikola.
