Dalmatinska nematerijalna baština

Od hvarske čipke do ojkavice i rere

Zadivljeni ljepotom dalmatinskih pejzaža, na prvi pogled možda nećete primijetiti da su upravo tu s generacije na generaciju prenosili jedinstveni običaji, od kojih su neki danas sastavni dio UNESCO-ve liste nematerijalne kulturne baštine.

Vještina izrade čipke od agave u Samostanu benediktinki u gradu Hvaru na istoimenom otoku jedinstvena je u svijetu. Njena ljepota krije mukotrpan posao izvlačenja niti iz svježeg lista agave, koje se prerađuju dok se do savršenstava ne dotjeraju za upotrebu. Uz čipkarstvo ovaj otok skriva još jedan drevni običaj povezujući šest mjesta njegovog središnjeg dijela. Riječ je o procesiji Za Križen koja već pet stoljeća uoči Uskrsa potvrđuje pobožnost, vjerski i kulturni identitet stanovnika ovog otoka, baš kao što to svake godine to iznova čini i Festa svetog Vlaha u gradu Dubrovniku. Na njoj se početkom veljače okupe stanovnici Dubrovnika i okolice, te predstavnici svjetovne i duhovne vlasti, kako bi proslavili svog zaštitnika i zagovornika koji ih je, prema vjerovanju, stoljećima štitio od napadača.

U središnjem dijelu Dalmatinske zagore smješten je Grad Sinj, u kojem se od 1717. svakog kolovoza održava Sinjska alka, spektakularno viteško konjičko natjecanje i  jedna od najatraktivnijih hrvatskih manifestacija. Nešto sjevernije od Sinja smještena je slikovita Vrlika poznata po impresivnom nijemom kolu, koje se izvodi bez glazbene pratnje. Tu na području Dalmatinske zagore, svaka prigoda povod je za pjesmu koja nastaje u skupinama potresanjem glasa, pa se ovaj nesvakidašnji način pjevanja ovisno o mjesta do mjesta prepoznaje kao rera, ganga ili ojkavica. A da je pjesma oduvijek bila sastavni dio života Dalmatinaca svjedoči i klapsko pjevanje. Riječ je o tradicijskom višeglasnom pjevanju bez pratnje instrumenata, koje ćete često čuti u tradicionalnim restoranima i na ulicama u priobalju i na otocima.

Jeste li znali?

Hrvatska je prije tri godine upisala svoje 13 dobro na UNESCO Reprezentativnu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Ovoga puta riječ je o Mediteranskoj prehrani koja obuhvaća još Španjolsku, Cipar, Grčku, Italiju, Maroko i  Portugala.