Već je prošlo 14 godina od kada je Tulio Fernetich sa svojom obitelji odlučio pokrenuti hotelski biznis koji je dotad u malom mjestu Brtonigla kraj Umaga bio čista nepoznanica.

Mali obiteljski hoteli tada gotovo da u Istri nisu ni postojali, a Fernetich se odlučio da želi biti poseban u svakom smislu. Odlučio je u sklopu hotela otvoriti i gourmet restoran po uzoru na slične u Europi i zaista nakon 14 godina poslovanja ne može se požaliti. On, supruga i njihovo dvoje djece prionulo je u biznis koji je postao itekako prepoznatljiv u Istri, ali i ostatku države. Svatko se brine za svoj segment posla, a kuhinju vode djeca – Teo Fernetich, koji je i glavni sommelier, te Luana Fernetich. Teško je išta novoga i napisati o njima budući da je ovaj mali obiteljski heritage hotel sa četiri zvjezdice čak četiri puta proglašavan najboljim malim obiteljskim hotelom u državi čiji je razvojni koncept mnogima poslužio kao primjer kako krenuti u taj posao i što od njega očekivati. Fernetichi, usprkos svim teškoćama cjelogodišnjeg poslovanja, inzistiraju na radu u svim mjesecima u godini. Njihova vrata su uvijek otvorena, iako se ne radi o nekoj od razvikanih istarskih destinacija kao što su Rovinj ili Poreč. Oni su postali brend sam za sebe, i gosti u Brtoniglu dolaze zbog njih, a ne destinacije iako bi taj put trebao biti obrnut. To dovoljno govori o njihovoj kvaliteti, kao i kvaliteti usluge koju pružaju.

Uređenje starog imanja

A sve je krenulo uređenjem starog imanja. Hotel je uređen u tri stare kamene zgrade – u zgradi gdje su nekada živjeli gospodari imanja, staroj štali za goveda, gospodarskoj zgradi za zaprežna kola i poljoprivredne alate. Cijela je investicija krenula od centralne zgrade gdje su uredili najprije restoran, a onda su kupili zgradu do i tako se njihov koncept dalje širio. Sve te zgrade sada su u drugoj funkciji. U njima je uređeno 14 sasvim različitih komfornih soba i apartmana, mali udobni wellness centar i prostor za držanje i servisiranje bicikala. Hotel je okružen maslinama te pruža pravi mediteranski ugođaj. Naravno, vrtom dominira i bazen, ali i udobne terase.

Ponosni na vinski podrum

A ono što Fernetichi posebno ističu u svojoj ponudi je vinski podrum kojim se posebno ponose kao i svojim restoranom koji je već dvije godine u Michelinovoj preporuci, a svojedobno je bio i prozvan najboljim restoranom u državi. Isto tako, 2013. San Rocco je u Veneciji proglašen i najboljim hotelskim restoranom u regiji Alpe-Adria. Taj je restoran i 2013. godine ušao u uglednu europsku udrugu Jeunes Restorateurs d’Europe, kojom na razini Hrvatske predsjeda Teo Fernetich. Isto tako, restoran je stalno na top pozicijama u gastronomskim vodičima kao što su Guide dell’Espresso, A tavola Con le Venezie, Magnar Ben ili Gault Millau, a gotovo da nema nekoga stranog turističkog novinara u Istri koji nije ondje boravio. Mnogi se gosti vraćaju u hotel upravo zahvaljujući tom restoranu koji je dakle prema mišljenju gostiju i struke uvijek u vrhu ponude u regiji. Ondje Fernetichi već godinama prezentiraju istarski teritorij, ono najbolje što Istra ima poput tartufa, šparoga, mesa od boškarina, gljiva, divljači, ali i svoje vlastite vrhunske proizvode poput maslinovih ulja koje ne koriste samo u svojoj kuhinji nego i wellness centru.

Vrhunsko ulje

Isto tako, to je ulje ušlo među najbolja svjetska ulja u publikaciji Flos Olei koju mnogi nazivaju i Biblijom maslinovih ulja. No, Fernetichi tu nisu stali. Krenuli su i u proizvodnju vlastite linije vinskog octa te su u suradnji s Argetom prema njihovoj recepturi pripremili liniju paštete ARGETA EXCLUSIVE A’LA SAN ROCCO. Nakon toga u ovom su im se projektu pridružila još dva vrhunska restorana, La Subida iz Italije i Dvorec Zemono iz Slovenije. A sve to rade na svjetskoj razini u stalnoj potrazi za inovacijom na stolu. Uz sebe okupljaju najbolje vinare Istre, redovito održavaju niz promocija i gourmet evenata na kojima im svatko može pozavidjeti. Ali ništa to nije palo s neba. Čitava je obitelj ozbiljno prionula u taj posao i dala sebe kako bi San Rocco bio prepoznat na ugostiteljskoj i turističkoj karti Hrvatske u regije. Nakon 14 godina to se slobodno može reći da je tako.