Hvar je u srcima njegovih gostiju. Svijetu su dobro znane prirodne ljepote ovog srednjodalmatinskog otoka, njegovih uvala i mjesta.

Grad Hvar odredište je mnogih turista već 150 godina koliko se turizam ovdje organizirano razvija. Od osnutka Higijeničkog društva u Hvaru 1868. godine i prvog uređenog hotela u kući Samohod- Duboković na središnjem trgu ispisane su brojne priče o ljudima i događajima koji su obilježili hvarski turistički ljetopis, a još je više bilo onih neispisanih, utisnutih u duše gostiju koji su boravili u Hvaru i dotakli njegovu ljepotu.
Marinko Petrić, autor „Hvarskog turističkog spomenara“ koji je u izdanju Turističke zajednice grada Hvara objavljen povodom 150. obljetnice organiziranog bavljenja turizmom, zapisao je i kako je 2006. godine nakon temeljite obnove otvoren hotel Park u vlasništvu Borisa Vukasovića.

Barokna palača

Ovo hotelsko zdanje na Gojavi, u blizini i crkve sv. Marka i hvarske pjace, izvorno je bila palača hvarske obitelji Ivanić, izgrađena u 16. stoljeću. Krajem 18. stoljeća palaču je naslijedila obitelj Boglić, a 1921. godine kupio ju je zagrebački poduzetnik Milan Čanak koji je tada bio vlasnik hotela Palace u Hvaru i uredio je kao mali obiteljski hotel nazvan Villa Maca, a poslije preimenovan u hotel Park. Hotel je radio do sredine 60-tih godina prošlog stoljeća kada je zatvoren.
Boris Vukasović, poduzetnik iz Kaštela derutnu zgradu kupio je 1999. godine i temeljito je obnovio i sačuvao nekadašnju vizuru. Barokna palača dobila je novi sjaj, a Hvarani i hvarski gosti novo mjesto na turističkoj karti grada.
Ovaj heritage hotel 2013. godine dobio je i nagradu Adrian Slobodne Dalmacije kao najbolji mali obiteljski hotel u Hrvatskoj, a u ovoj retrospektivi „Adriana“ pet godina poslije posjetili smo ovaj hvarski hotel iz kojeg pogled puca na hvarsku luku i razgovarali s Nađom Vukasović, menadžericom hotela i kćerkom vlasnika.
– Gosti u srpnju i kolovozu prosječno borave dva dana. Oni u što kraćem vremenu žele vidjeti što više. Slete u Splitu, gdje ostaju dva dana, pa onda idu po dva dana u Hvar i Korčulu – kazuje Nađa Vukasović o navikama današnjih turista. U Hvaru proteklih godina najviše je mladih, nekada su gosti ostajali u istom mjestu dva do tri tjedna, nove generacije imaju kraće boravke i više putovanja. U ovom hotelu ima ljudi različitih dobnih skupina, dolaze i obitelji, a u rujnu, kako kaže naša sugovornica, gosti ostaju i po dva-tri tjedna.

Rujanska atmosfera

– Ljudi tada znaju doći na duže. Kroz rujan se potpuno promijeni atmosfera u gradu. Imamo tako jedan krasan par, Austrijanka i Slovenac, dolaze svake godine, oni čak ne nose doma svoje ljetne stvari. Ostave sve u hotelu, mi im spakiramo ležaljke, šugamane za plažu…, sve ih to čeka kad dođu dogodine. Imamo još nekoliko parova koji tako dolaze. Tako jedan par Britanaca dolazi dva puta godišnje, dolaze u desetom mjesecu i oko Nove godine, malo planinare, obilaze okolna mjesta – priča Nađa i dodaje kako je hotel otvoren cijelu godinu. Otkad su sredinom ljeta 2006. godine otvorili hotel, nisu nikad zatvorili vrata.
Gosti su većinom Amerikanci, Englezi, Talijani ima ih iz Australije, sve više s istočnih tržišta – Indije, Južne Koreje, Japana, Singapura. U hotelu se organiziraju i vjenčanja.
– Hvar je popularna destinacija za vjenčanja. Imamo već 13 bukiranih vjenčanja za 2019. godina i jedno za 2020. godinu – kaže Nađa uz osmijeh i nadu da se neće dotad rastati, a u Central Park Clubu imaju i glazbene večeri koje se održavaju od sredine travnja do polovice listopada.

Smještaj zaposlenika

Pitamo i za probleme koji hotelijeri osjećaju – nedostatak radne snage, prije svega.
– Hotel Park zapošljava 40 ljudi, od toga ih je 25 stalno zaposlenih. Nastojimo što više ljudi zaposliti stalno, trudimo se zaposliti ljude koji žive u Hvaru. Ako svaku godinu mijenjate zaposlenike, trebate iznova sve objašnjavati, ne možete doći odmah do najkvalitetnijeg kadra. Kad vam ljudi dolaze sa strane, morate im osigurati smještaj. Mi o tome vodimo računa, ali trebale bi i lokalne zajednice raditi na tome jer to u idućim godinama može postati sve veći problem. Trebalo bi napraviti i jedno malo naselje za radnike i njihove obitelji – ističe Nađa Vukasović.