Sorry, this entry is only available in Croatian. For the sake of viewer convenience, the content is shown below in the alternative language. You may click the link to switch the active language.

Obitelj Božić iz Vinkovaca ušla je u hotelijerski posao nakon što su godinama bili uspješni poduzetnici u poslovima vezanima uz građevinu i naftu.

Kupili su lijepu gradsku vilu iz 1923. godine, rekonstruirali je i obnovili u njezinu izvornom obliku, a u nastavku su dogradili zgradu za sve ostale potrebne hotelske sadržaje i 2009. godine pokraj obale Bosuta u Vinkovcima otvorili hotel “Villa Lenije”. Bio je to tada prvi hotel u Vinkovcima s četiri zvjezdice. U cijeloj Slavoniji i Baranji bilo ih je samo pet, šest. Bogat sadržajima, sjajno uređen i namješten, s vrhunskim osobljem i uslugom, ovaj je hotel 2012. zaslužio nagradu Adrian koju Slobodna Dalmacija dodjeljuje najboljim obiteljskim hotelima. Te godine hotel “Villa Lenije” bio je apsolutno bez premca u konkurenciji.
Danas, šest godina poslije, vlasnik hotela Željko Božić može se pohvaliti da su u međuvremenu hotelsku ponudu podigli na znatno višu razinu uz stalno usavršavanje i podizanje razine i kvalitete usluge, povećanje sadržaja… No, u isto vrijeme istaknut će kako hotelijerski posao na istoku Hrvatske, u Vinkovcima, zapravo sve teže opstaje. Obilaskom ovog malog, ali prekrasnog obiteljskog hotela svakome je jasno da razlozi za to ne leže u ponudi, nego u nečemu drugome, na što obitelj Božić, kao ni drugi vlasnici hotela ne mogu utjecati. No, krenimo redom.

Izvorni štih

“Villa Lenije”, koja je ime dobila po istoimenom vinkovačkom parku smještenom nasuprot njoj, izvorno je bila kuća pokojnog vinkovačkog mecene i tvorničara lovačkog streljiva Martina Balinga, koji ju je izgradio 1923. Bila je to, kaže nam Božić, “jedna od prvih kuća s ove strane Bosuta”. Prije nego što ju je njegova obitelj kupila 2006. godine, u toj kući bio je ugostiteljski objekt. Oni su, pak, odlučili zadržati njezin izvorni štih, iako kuća nije zakonom zaštićena, ali njezina lijepa vizura sjajno se uklopila u njihovu viziju hotela. Danas je u toj staroj kući caffe bar s velikom terasom i recepcija, a na njezinu je katu hotelski restoran. U nastavku vile dograđen je moderni objekt koji je sjajno uklopljen u okoliš i u kojem su se smjestili ostali sadržaji.
– Imamo 22 sobe s 44 kreveta, restoran, konferencijsku dvoranu, caffe bar, wellness i spa centar sa zatvorenim bazenom. Nudimo razne pakete poput wellness rituala, što uključuje hot stone masažu, pindaswedu i aroma masažu. U wellness oazi imamo finsku saunu, parnu kupelj, tuševe doživljaja, ledeni zdenac, toplu klupu, bazen s hidromasažom i protustrujnim plivanjem, kozmetički salon za njegu lica i tijela, a u VIP oazi nudimo kupku, hidromasažu, bestežinsko opuštanje, vodene ležajeve, refresh uz voće i čaj… Zapošljavamo 20-25 ljudi – taksativno nam je pobrojio Božić, dodavši i kako se trude unijeti što više domaćeg, pa tako sami za svoje goste pripremaju kruh i kolače.

Nova ulaganja

Otkako su dobili Adriana, u “Villi Lenije” nisu zaspali, nego su još jače zapeli s novim ulaganjima, među kojima je i instaliranje fotonaponskih panela i solarnog grijanja u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, odnosno Turističkom zajednicom.
– Naravno, ulagali smo i u hotelsku ponudu, pa smo u suradnji s Ministarstvom turizma proširili wellness ponudu, sada imamo i fitness salu, caffe bar ima novu terasu. Uveli smo i neke nove sadržaje, a bivšu upravnu zgradu na izdvojenoj lokaciji pretvorili smo u kuću za odmor, gdje imamo još osam dodatnih kreveta. U samome hotelu kapacitet je ostao isti i do 2016. konstantno smo rasli, a već je u fazi građenja bila predviđena dogradnja još jednoga kata za 11 soba, za što smo ishodili i građevinsku dozvolu, no s obzirom na to da nismo uspjeli upasti ni u jedan natječaj preko EU fondova, nismo počeli s gradnjom. Do prošle godine popunjenost je bila 75 posto na bazi cijele godine, no od prošle godine broj noćenja, gostiju i promet drastično se smanjio, pa sada pokušavamo preko jedne zagrebačke agencije dovoditi strance na tri do pet dana uz organizirane posjete vinskim podrumima i restoranima – rekao nam je Božić, dodavši kako je to prava obiteljska priča u koju su svi uključeni, iako operativno posao danas vode on i sestra mu. Problema je, kaže, bilo i prije, ali u posljednjih su godinu dana dodatno eskalirali jer je gospodarstvo u Slavoniji dodatno nazadovalo, a problem iseljavanja itekako se osjeti. No, Božić ponajprije ističe da je problem što svi turistički planovi i strategije stoje samo kao mrtvo slovo na papiru.

Poslovni ljudi i sportaši

– Država je premalo učinila da bi se ovdje pokrenuo turizam. I ovo što sada radimo nema veze s turizmom, jer mi turista praktički nemamo, to su poslovni ljudi i sportske ekipe. Turističke zajednice ne dovode nam goste i ne stvaraju uvjete za dolazak gostiju iako bi im zadaća trebala biti upravljanje destinacijom, promidžba i reklama ovog područja. Ni turističke agencije ne dovode goste, nego ih odvode, pa nešto malo radimo s agencijama iz Zagreba. Ovdje ima dobrih uvjeta za cjelogodišnji turizam, ali potrebno je puno promjena u upravljanju turizmom. Što se tiče turizma, imamo tri Hrvatske – Zagreb koji radi 100 posto cijelu godinu, morski dio koji radi 150 posto pola godine i kontinentalni, posebno ovaj u Slavoniji i Baranji, koji cijelu godinu radi 50 posto, a potencijala ima za cijelu godinu – istaknuo je Božić, koji drži da se strategija mora realizirati na način da se Vinkovci povežu s Vukovarom, Ilokom, Osijekom, Baranjom… Smatra da ovom kraju kronično nedostaje hotela s četiri i pet zvjezdica, a turizam se svodi na kratke učeničke ekskurzije i izlete umirovljenika.
– Država čak nekada prema nama bude i maćeha. Kada, recimo, neka državna institucija organizira nešto na moru, pouzdano znamo da se smještaj u hotelu po osobi plaća 450-500 kuna, a kad se ide u Vinkovce, u Slavoniju, onda je to 180-200 kuna. Mi pokušavamo preživjeti i nadam se da dajemo neki svoj doprinos. Nama se gosti vraćaju i to nam je potvrda dobroga rada. Bila nam je nogometna reprezentacija Hrvatske, U-21 reprezentacija Engleske… i svi su otišli iznimno zadovoljni, s odličnim dojmovima. To nas veseli, ali do kada ćemo uspjeti izdržati, potpuno je drugo pitanje, jer nemamo kontinuitet, a bez toga nema planiranja i razvoja – zaključio je naš sugovornik.