Osim po finim kolačima, Slavonija, Baranja i Srijem poznati su po vrhunskim delicijama popu kulena i kulenove seke, bogatim mesnim jelima, ali i specijalitetima poput čobanca ili fiša. Danas njihove modernije varijante možete kušati u restoranima istočne Hrvatske uz neizostavnu kapljicu vrhunskog vina.
U bajkovitom okruženju šuma, čistih rijeka i nepreglednih polja stasali su Slavonija, Baranja i Srijem, regije na istoku Hrvatske nadaleko poznate po svojoj gostoljubivosti. Oni koji su bili tamo, složit će se da je riječ je o dijelu Hrvatske u kojem se najviše i najbolje jede. Tu se oduvijek cijenio svaki gost. U prošlosti je svaka kuća, bez obzira koliko bila skromna, imala posebnu sobu za gosta. Za njega se čuvalo i najbolje posuđe, najbolje meso, jaja i kajmak. Tako je ostalo do danas. Sve najljepše od prirode na slavonskom, baranjskom i srijemskom stolu pripremljeno je na najfiniji način i posluženo s puno ljubavi.
Ono što da nas prepoznajemo kao kuhinju istoka Hrvatske rezultat je suživota starosjedilaca i doseljenika, utjecaja susjednih zemalja, ali i povijesnih događaja u kojem su se izmjenjivali osvajači, no iznad svega poštivali običaji i godišnja doba. Danas će vas zavodljivo privući njeni mirisi, a jednako će vas oduševiti jednostavnost i domišljatost seljačkih jela kao i onih koji su nastali pod utjecajem austro-ugarske i švapsko-mađarske kuhinje.
Doći u Slavoniju, Baranju i Srijem a ne kušati suhomesnate delicije – kulen, kulenovu seku ili kobasice, gotovo je ravno grijehu. Uživat ćete i u trgancima sa sirom i čvarcima, ukusnom pečenom prasetu na ražnju, ali i sušenom šaranu te onome na rašljama. Privući će vas i jela iz kotlića dobro začinjena domaćom mljevenom paprikom, poput fiš paprikaša ili čobanca, potom čuveni iločki čevap ili kokošja čorba s domaćim rezancima. Još bismo mogli dugo nabrajati ovdašnje specijalitete, no važno je znati da nijedno jelo ne može započeti a da se prije toga ne ispije čokanjčić mirisne šljivovice, niti može završiti bez nadaleko poznatih vina baranjskog i srijemskog vinogorja.
Jeste li znali?
Kako je u prošlosti šećer bio dostupan u malim količinama na istoku Hrvatske pravili su se kolači od prirodnih zaslađivača, poput štrudla od bundeve turkinje, šećerne repe ili sezonskog voća, medenjaka od meda šećerne repe, jednostavnih kolača s pekmezom od šljive, a poseban specijalitet bio je kompot bez šećera od sušenih šljiva ili listića sušene jabuke i kruške.
